3D printanje je proces proizvodnje trodimenzionalnih čvrstih predmeta bilo kojeg oblika iz digitalnog modela. 3D printanje se postiže pomoću aditiva u kojem se uzastopni slojevi materijala odlažu u različite oblike. 3D printanja razlikuje se tradicionalnih tehnika proizvodnje, koje se uglavnom koriste u uklanjanju materijala pomoću metoda kao što su rezanje ili bušenje (postupci oduzimanja).

Printer obično provodi postupke 3D printanje pomoću digitalnih tehnologija. Od početka 21. stolječa prodaja ovih strojeva naglo je porasla, njihova cijena pa pala.

Tehnologija se koristi za prototipove, nakit, obuće, industrijski dizajn, arhitekturu, inženjerstvo i graditeljstvo, automobilsku, zrakoplovno, stomatološku i medicinsku industriju, obrazovanje, informacijske sustave i drugdje.

Printeri za printanje koristijo mnogo različitih materijala (guma, plastika, prašina, smola, poliuretanski materijali, metal, itd.), izbor ovisi od kapacitete i vrste printera. Općenito, materijali u slojevima primjenjuju se na različite načine, ali najčešća je primjena rastopljeog polimera kroz ekstruder.

Polimer je u većini slučajeva topica plastika s povoljnim svojstvima za taljenje i hlađenje (PLA ili ABS). Printer tijekom 3D printanja vuče filament na zagrijanu glavu (ekstruder), gdje se filament topi i stavlja kroz mlaznicu na printanom krevetu.

Glavne prednosti 3D printanja:

• Brzina i pojednostavljenje proizvodnog procesa: Glavna prednost aditivne proizvodnje. Dijelovi i složeni dizajn mogu se sprintati brže nego napravljeni s klasičnom obradom. Većina dijelova u klasičnom procesu zahtijeva mnogo koraka. U 3D printanju, CAD modeli učitavaju se direktno u printer i proizvode se u nekoliko sati. Time se ideje ostvaruju brže.
• Sloboda dizajna: Ograničenja u klasičnoj proizvodnji nemaju utjecaja na 3D printanje. Budući da su komponente izrađene pomoću sustava „sloj po sloj“, možete sprintati što god želite.
• Bez otpadnog materijala i dodatnih napona: Pri glodanju ili tokarenju, nakon obrade pojavljuje se otpadni materijal. U 3D printanju, za razliku od glodanja, materijal se dodaje i ne skida. Na taj način nemamo otpada i također štedimo na materijalu. Pri uklanjanju materijalu, zbog rezanja i daljnog zavarivanja, pojavljuju se dodatne napone. U 3D printanju tih nema.